Književne večeri u Petrinji

Matea na književnoj večeri E. A. Poa. 

Dragi naši čitatelji, nadamo se da ste se uspjeli odmoriti preko blagdana i zabaviti se koliko ste željeli. Prije svega, mi vam želimo uspješnu, sretnu i ispunjenu 2014. godinu! :) 

Danas vam donosimo priču studentice M. A., koja je s nama podijelila svoje radno iskustvo u knjižnici u Petrinji. Svi vi kojima je čitanje i pisanje dio života, obratite pozornost! 

Studentica kroatistike, koja će diplomirati na jesen, preko Student servisa radi posao na kojem je s vremenom počela volontirati. Poslušajte što ona kaže: ''U početku mi je bilo divno, a onda su me počeli zavlačiti. Po književnoj večeri dobila bih 300 kuna, što je meni bilo ok, ali nakon nekog vremena, počela sam praktički volontirati jer me ne isplaćuju. Ja se tamo odlično snalazim, volim te ljude koji dolaze čitati, osobito mlade koji nemaju baš mjesta za izaći i tako to (radi situacije u Petrinji), uglavnom posao je to iz snova, ali lova... Eto, valjda misle da od zraka živim. A moji razlozi, haha... Ja sam glupi idealist.'' 

M. A. vodi Klub ljubitelja knjige i svega što se u njima nalazi. Ljudi joj se obraćaju s idejama, prijedlozima ili su joj jednostavno potpora u radu. Mnogo njih jednom mjesečno nađe vremena za uživanje u čitanju, analiziranju i kritiziranju djela hrvatske i svjetske književnosti. No, što vi kažete na ovakve poslodavce i na njihov odnos prema studentima? Ima li bolje osobe od nje, čija će struka jednog dana biti hrvatski jezik i književnost, da održava književne večeri u Petrinji u kojoj je odrasla i na koje joj dolaze mnogi ljudi kako bi sudjelovali to malo vremena u nečemu što vole? 

Matea danas praktički volontira jer ju više ne isplaćuju na vrijeme. Nekad ju isplate, nekad čeka mjesecima na isplatu, a nekad nije ni uopće plaćena za svoj rad. Iskorištavaju li njezini poslodavci to što ona radi posao koji voli, pa znaju da neće dati otkaz ako je nekad i ne isplate? To su samo jedna od pitanja u nizu, koja možemo postaviti radi ovakve situacije što se tiče rada u petrinjskoj knjižnici. Tužno je što jedna kvalitetna studentica koja obožava književnost i studira kroatistiku, između ostaloga, nije plaćena za sav svoj trud i rad koji ulaže kako bi radila posao koji voli. Njezin je odgovor na sve to da ne može ostaviti svu tu djecu i sve te ljude koji joj dolaze bez nečega što ih zaista ispunjava. Svi znamo kakva je poslijeratna situacija u Petrinji, a ovo su jedne od onih rijetkih i dobrih stvari koje su potrebne tim ljudima i najviše djeci. Njezin bi otkaz značio da bi im ona uskratila to zadovoljstvo za književnim večerima u kojima svi oni zaista uživaju, a da li bi sljedeći student ili studentica imali dovoljno veliko srce da bi i oni s vremenom počeli volontirati? Što vi kažete na ovo? Koje je vaše mišljenje? 

   

Čitao se Kamov, veliki hrvatski pjesnik, pripovjedač i dramatičar.

...a čitao se i Bukowski, američki književnik, predstavnik drugog vala beat generacije.